„Devet belih oblaka“ je splet „magičnih priča o čudnim svatima iz srbijanskog tamnog vilajeta s početka prošlog veka“, koje prati pisac, „auktor ove jeksik-knjige“. Zaroniti u nju znači sresti se sa neverovatnim, zaumnim, tegobnim, i sumornim slikama, ali i sa poznatim „belimarkovićevskim“ podsmevanjem i gorkim humorom koji onome što ovaj autor piše daju vanvremenost.